Palijativna skrb je sveobuhvatna (zdravstveno, psihološka, socijalna i duhovna) skrb s ciljem pružanja njege pacijentima s neizlječivim bolestima koje značajno skraćuju životni vijek. Svjetska zdravstvena organizacija opisuje palijativnu skrb kao postupak koji poboljšava kvalitetu života pacijenata i njegove obitelji suočenih sa smrtnom bolešću kroz prevenciju i olakšanje patnje putem ranog prepoznavanja te procjene i suzbijanje boli i drugih problema, fizičkih, psihosocijalnih i duhovnih. U općenitom smislu palijativna skrb se može odnositi na bilo koju skrb koja ublažava simptome bez obzira postoji li ili ne liječenje drugim sredstvima. Primjerice, palijativni tretmani se mogu koristiti kao ublažavanje nuspojava lijekovnih tretmana kod ublažavanja mučnine povezane sa primjenom kemoterapije. Ukratko palijativna skrb je skrb za oboljele od teških bolesti, a usmjerena je na olakšavanje simptoma, boli i stresa od teških bolesti bez obzira na prognozu.
Cilj palijativne skrbi je postizanje, očuvanje i poboljšanje najbolje moguće kvalitete života
Također može se koristiti termin skrb na kraju života – end of life care – koji se koristi kao sinonim za palijativnu skrb gdje se kraj života shvaća kao period od jedne do dvije godine života kod kojih pacijent, obitelj i zdravstveni radnici postaju svjesni da ta bolest ograničava trajanje života. Navedeni termin koristi se u Sjevernoj Americi, a preuzet je iz regionalnih tijela u europskim zemljama uz poimanje da je palijativna skrb povezana uglavnom sa karcinomom, a end of life care uz sve ostale kronične bolesti.
Filozofija palijativne skrbi temelji se na autonomiji i dostojanstvu pacijenata gdje je pacijent samostalan, priznat i cijenjen, skrb se pruža pod uvjetom da su je pacijent i obitelj spremni prihvatiti. Pacijenti bi trebali biti ovlašteni da odlučuju, trebale bi im biti dostupne informacije o bolesti, prognozi, opcijama liječenja i njezi. Skrb treba izvoditi na uljudan otvoren i osjetljiv način sa obzirnošću na osobne kulturne i vjerske vrijednosti, vjerovanja, praksu i zakone zemlje.
Komunikacija je bitan dio palijativne skrbi
Osoblje u palijativnoj skrbi treba održavati suradnički odnos sa pacijentom i obitelji te i oni trebaju sudjelovati i biti važni partneri u planiranju njihove skrbi i postupaka vezano za bolest. Komunikacija u palijativnoj skrbi je mnogo više od same razmjene informacija. Dobre komunikacijske vještine bitan su preduvjet za kvalitetnu skrb interakcije između pacijenta i zdravstvenog radnika, ali i između pacijenta i njegove obitelji te između različitih zdravstvenih radnika i službi koje su uključene u skrb. Timski rad smatra se središnjom komponentom palijativne skrbi.
Palijativnu skrb trebalo bi pružati u interdisciplinarnom okruženju. U većini zemalja palijativnu skrb osigurava tim sastavljen od liječnika, medicinskih sestara, fizikalnih terapeuta, radnih terapeuta, farmaceuta, socijalnog radnika, duhovnika volontera i obitelji. Palijativna skrb pruža potporu obitelji i pomaže im pripremiti se na gubitak, a nakon smrti pruža im podršku u žalovanju.